Razlike između 2D, 3D i 4D ultrazvuka

Razlike između 2D, 3D i 4D ultrazvuka

 

 

Ultrazvučni pregled je danas postao sastavni i neizostavni dio praćenja trudnoće. Napretkom suvremene medicine i ginekologije, roditeljima je moguće pružiti detaljan uvid u stanje njihovog djeteta, njegov rast i razvoj.

 

Koriste se tri tipa ultrazvučne kontrole:

 

  1. 2D (dvodimenzionalni) prikaz – na ovaj način prikazuje se dvodimenzionalna, crno-bijela slika ploda, kojom je moguće promatrati njegov rast, unutarnje organe i razvoj koštanog tkiva.Ovaj način koristan je pri dijagnosticiranju srčanih mana,kao i ostalih mogućih patoloških stanja. Konačno, količina plodove vode kao i sijelo posteljice jasno su vidljivi na 2dimenzionalnom ultrazvučnom pregledu.

 

  1. 3D (trodimenzionalni) prikaz – korištenjem ovog načina, prikazuje se trodimenzionalna slika ploda, odnosno prikazuje samo njegov fizički izgled. Pružena slika je statična i može poslužiti prilikom dijagnostike fizičkih mana i nedostataka, poput zečje usne ili koštanih abnormalnosti.

 

  1. 4D (četverodimenzionalni) prikaz – prikazuje se potpuna slika ploda u stvarnom vremenu (vidljivi su i pokreti ploda). Popularan opis 4D ultrazvuka jest da je poput „prozorčića koji omogućava uvid u maternicu majke”. 4D ultrazvuk je revolucionaran postupak u prenatalnoj medicini iz razloga što je praćenje razvoja određenih organa, poput mozga, gotovo nemoguće provesti promatranjem u dvije dimenzije. Nadalje, fetalna dinamika i praćenje obrazaca fetalnog ponašanja je donedavno, do otkrića i primjene 4D ultrazvuka moguće je biti mjereno isključivo kvantitativno. Sada, svi tipovi struktura i tkiva unutar fetusa se mogu detaljno prikazati.

Za razliku od 2D i 3D ultrazvuka po čijem završetku roditelji mogu dobiti slikovne ultrazvučne prikaze, uporabom 4D ultrazvuka roditeljima je moguće pružiti digitalni videozapis sa snimkom ploda u različitim pozama i različitim gestama, poput zijevanja, cuclanja palca, ali i mokrenja.

4D ultrazvučni pregled se preporučuje napraviti između 18-og i 22-og tjedna trudnoće, no može se napraviti i u kasnijim tjednima trudnoće, ovisno o položaju ploda, blizini posteljice i količini plodove vode, tjelesnoj masi trudnice. Primjerice, nakon tridesetog tjedna, djetetova glava je često toliko duboko uložena u zdjelicu da ju nije moguće kvalitetno prikazati na 4D-ultrazvuku.