Miomi

Ne postoji žena na svijetu koju ne prodju trnci kada liječnik izgovori riječ tumor. Ali, kada je riječ o miomu stručnjaci tvrde da nema mjesta strahu.

Radi se o dobroćudnom rastu maternice, koji je relativno čest u reproduktivnoj (do menopauze) dobi žene. Kako ga karakterizira nepravilan rast mišićnog stanica maternice, koji formira fibrozne čvorove unutar tkiva maternice, često ga nazivamo i fibromima ili fibroidima. Oni nemaju povećan rizik za rak maternice i gotovo nikad ne alteriraju u zloćudnu tvorbu.

Najčešća je pojavnost mioma izmedju 30 i 40 godine života. Do danas je poznat jedan jedini genetski kod ovog tumora, tako da ga češće vidimo u nekim obiteljima (majka, sestra).

Uzrok mioma nije poznat. Ipak, zna se da do njihovog nastanka ne dolazi dok tijelo žene ne počne proizvoditi hormon estrogen. Isto tako evidentan je njihov nagli porast u trudnoći, kada tijelo proizvodi veće količine ovog hormona. Nakon menopauze pak miomi prestaju sa rastom, a u nekih žena dolazi i do njihovog smanjenja (pretpostavlja se zbog pada estrogena).

Veličina mioma varira. Neki su veličine zrna kukuruza, dok drugi mogu narasti i do 20 cm. Miomi su jajčešće dijagnosticirani tumor u ženskoj zdjelici kao i najčešći razlog za histerektomiju (odstranjenje maternice). Ova operacija je pak najčešće izvodiva operacija, stoga osim zdravstvenog aspekta miomi za sobom nose i psihološku (gubitak “osjećaja ženstvenosti”), pa i ekonomsku komponentu (cijena operacije).

Miomi mogu biti pojedinačni, ali često ih vidimo i u većem broju. U ekstremnim slučajevima mogu narasti toliko da potiskuju i dijafragmu i uzrokuju neginekološke smetnje (disanje, rad crijeva).

Mnoge žene (oko 30%) imaju miome tijekom života. No, veliki broj istih i ne zna da ih ima obzirom da ne uzrokuju simptome. Tek slučajnim nalazom pri ginekološkom ili ultrazvučnom pregledu postavlja se kod njih dijagnoza mioma.

Iako su svi miomi gradjeni od istog tkiva, možemo ih razlikovati i po njihovoj lokaciji:

– submukozni su locirani ispod unutarnje sluznice maternice (endometrij)
– intramuralni miomi leže unutar mišićnog sloja maternice
– subserozni miomi strše na vanjskom bridu maternice u zdjeličnu šupljinu.
Simptomi

U većine žena (75%) miomi ne uzrokuju nikakve simptome. U preostalih 25% simptomi ovise o broju, veličini i lokaciji mioma. Kod žena sa simptomima ove bolesti oni uključuju:

– obilna menstruacijska krvarenja
– dugotrajnije menstruacije (dulje od tjedan dana)
– bol ili pritisak u zdjelici
– učestalo mokrenje
– poteškoće sa pražnjenjem mokraćnog mjehura
– konstipaciju crijeva (“zatvor”)
– bolovi u ledjima ili nogama
– bolni spolni odnos

Svi navedeni simptomi zahtjevaju odlazak ginekologu.

Čimbenici rizika

Osim dobi rijetki su čimbenici rizika. Oni koji mogu utjecati na razvoj mioma uključuju:

Nasljedni. Imaju li vaši majka ili sestra miom i vaš rizik je povećan

Rasa. Crnkinje češće oboljevaju od ove bolesti no pripadnice ostalih rasa. Uz to, crkinje oboljevaju ranije, a miomi u njih su obično veći i brojniji.

Ostali. Pojavnost prve menstruacije u ranijoj dobi, korištenje oralnih hormonskih kontraceptiva, pretilost, manjak vitamina D, dijeta bogata crvenim mesom a siromašna zelenim povrćem i voćem, konzumacija alkohola povećavaju rizik za miome.

Komplikacije mioma

Iako se ne radi o po život opasnoj bolesti, miomi mogu izazvati nelagodu i mogu biti uzrokom anemiji uslijed obilnih krvarenja.

Trudnoća i miomi

Miomi obično ne utječu na plodnost. No, moguće je da ako su locirani u submukoznom dijelu maternice (i ako se utiskuju u materničnu šupljinu) mogu biti uzrokom neplodnosti i ranog gubitka trudnoće. Nadalje miomi mogu povećati učestalost nekih komplikacija u trudnoći, kao što je odljuštenje posteljice, zastoj rasta ploda ili prijevremeni porod.

Dijagnostika mioma

Dijagnoza mioma se često postavlja slučajno pri ginekološkom pregledu. Vaš ginekolog može prepoznati nepravilnosti u obliku ili veličini maternice. Ako postoji sumnja na miome ili ako su prisutni i simptomi potrebno je učiniti i ultrazvučne i laboratorijske pretrage (kompletna krvna slika. hormoni štitnjače). Ako se na ova dva načina ne potvrdi dijagnoza na raspolaganju su nam i dodatne pretrage:

– Magnetska rezonanca
– Histerosonografija  (osobito postoji li sumnja na submukozni miom)
– Histerosalpingografija (uz pretragu maternične šupljine ovom metodom pratimo i prohodnost jajovoda)
– Histeroskopija (manji operativni zahvat koim se prikaže maternična šupljina i otvori jajovoda u maternicu)

Liječenje mioma

Ne postoji jedinstveni i najbolji način liječenja mioma – postoje mnogi i oni ovise o težini simptoma, općem stanju pacijentice, njenoj dobi, veličini i lokaciji mioma, kao i o želji za očuvanjem plodnosti žene. Današnji pristup u liječenju mioma je “biti što poštedniji,a ujedno što učinkovitiji”.

Liječenje mioma uključuje:

Ekspektativni pristup (čekanje, redovite kontrole)

Ovaj pristup je preporučljiv za žene koje nemaju simptome ili su oni u tolikoj mjeri blagi da ne remete svakodnevni život i rad žene. Zapamtimo, miomi nisu rak, rastu sporo, rijetko remete plodnost, i smanjuju se nakon menopauze.

Medikamentozno liječenje

Cilj ove terapije je da utječu na hormonski balans onih hormona koji reguliraju menstruacijski ciklus žene i na taj način smanjuju simptome poput obilnih krvarenja i pritisak u zdjelici. Oni ne eliminiraju miome, ali ih mogu smanjiti.

– Agonisti gonadotropnih hormona. Ovi lijekovi blokiraju produkciju estrogena i progesterona i praktički uzrokuju stanje privremene postmenopauze. Rezultat toga je prestanak menstruacijskih krvarenja, smanjenje mioma i poboljšanje krvne slike (anemije). Isto tako, ova terapija se može koristiti i u cilju preoperativnog smanjenja mioma (Esmya). Mnoge žene tijekom ove terapije mogu imati valove vrućine. Stoga je preporuka ne koristiti ih dulje od 3-6 mjeseci. Uz to gubitak koštane mase je čest u dugotrajnijem liječenju.

– Hormonski intrauterini uložak (“spirala” – Mirena). Na ovaj način smanjuje se obilno krvarenje uzrokovano miomom. Ona ne smanjuje miom, a ujedno sprečava neželjenu trudnoću.
– Tranegzamična kiselina. Ovaj lijek se koristi u cilju smanjenja menstruacijskog krvarenja i uzima se samo u vrijeme menstruacije.
– Nesteroidni antiinflamantorni lijekovi. Ne radi se o hormonskom liječenju i može biti učinkovit u smanjenju bolova uzrokovanim miomom. Ne utječu na pojačano menstruacijsko krvarenje.
– Vitamini i preparati željeza. Koriste se u poboljšanju općeg stanja žene i liječenju simptoma anemije.

Neinvazivno liječenje

– Terapija fokusiranim ultrazvučnim zrakama vodjenim magnetskom rezonancom (MRFUS). Radi se o suvremenom pristupu liječenja mioma. Na ovaj način se pod kontrolom magnetske rezonance navode ultrazvučni valovi u samo tkivo mioma. Na taj način koristeći toplinu tih valova dolazi do odumiranja tkiva mioma, a zdravo tkivo maternice ostaje apsolutno očuvano i funkcionalno. Kako se radi o relativno novoj metodi (i skupoj) nisu dovoljno poznate njene nuspojave i utjecaj odumrlog tkiva mioma na samu plodnost. Stoga je preporuka da se ova metoda koristi u žena koje su ostvarile potomstvo i ne žele više zatrudnjeti.

Neki postupci mogu dovesti do uništenja tkiva mioma bez da ih se mora odstraniti iz tijela:

– Embolizacija arterija maternice. Radi se o radiološkoom postupku kojim se sprečava dotok krvi u miom, uzrokujući posljedično njegovo smanjenje i odumiranje. No kao i pri prethodnoj metodi poznate su komplikacije vezane za smanjenu plodnost i/ili prijevremeni porod u žena tretiranih na ovaj način. Stoga je preporuka ista – koristiti ih kada ne postoji želja za trudnoćom.

– Laparoskopska miomektomija. Podrazumijeva odstranjenje samo mioma dok zdravo tkivo maternice ostaje netaknuto. Metoda podrazumijeva dobru spretnost i iskustvo operatera i učinkovito je kod žena koje žele očuvati plodnost i buduću trudnoću.

– Histeroskopska miomektomija. Ovaj postupak podrazumijeva kompletnom odstranjenje submukoznih mioma. Najčešće se koristi ako oni rezultiraju obilnim krvarenjima i neplodnošću. Vrlo je učinkovita i pacijenti ju dobro podnose.

Tradicionalno kirurško liječenje

– Abdominalna miomektomija. Ako se radi o brojnim, većim ili o miomima duboko uraslim u tkivo mišića maternice ovo je metoda izbora liječenja. U mnogih žena kod kojih je planirano odstranjenje cijele maternice (histerektomija) odlučuju se za ovu metodu liječenja. Osobito ako planiraju zatrudnjeti. Ipak, ožiljci nastali na mjestu odstranjenja mioma često mogu utjecati na plodnost i ishod trudnoća u ovih žena.

– Histerektomija. Radi se o jedinoj metodi trajnog odstanjenja mioma. Ipak, histerektomija je veliki operativni zahvat i nosi svoje neželjene eventualne posljedice kao što je poremećena statika organa male zdjelice žene, posljedična inkontinencija, neplodnost.

Svi postupci, osim histerektomije, ne sprečavaju nažalost ponovni rast mioma.

– Alternativni postupci. Neke internetske stranice danas propagiraju i druge načine liječenja, kao što su dijetni pripravci, terapija magnetom, akupunkturom, travamai homeopatskim pripravcima. Dosada, ovi postupci i njena učinkovitost u liječenju mioma nisu znanstveno potvrdjeni.

Preporuka je prodiskutirati detaljno sa vašim ginekologom sve opcije liječenja i odabrati najoptimalniju metodu za vas.

Zanima Vas više? Pošaljite nam upit.